Je li u redu htjeti biti sam?

Ne želiš da viđaš ljude ovih dana? Osjećaš potrebu da budeš sam/a, stalno? Je li to u redu?

Da li je normalno željeti biti sam? Ili bi trebalo da se zabrineš?

Umjetnost biti sam

Biti sam po sebi nije loša stvar. Naprotiv, to je zdravo iskustvo.

Kada smo sami, konačno imamo priliku da čujemo vlastite misli i osjećaje. Da prepoznamo ko smo zaista, van društvenih krugova koje nastanjujemo. Da sagledamo sopstvene vrijednosti.

Istraživanja pokazuju da visoko inteligentne osobe često doživljavaju veće zadovoljstvo u životu kada provode vrijeme same, umjesto stalno okružene drugima.
Takođe, vrlo je zdravo ne biti uvijek u vezi. Vrijeme između romansi omogućava nam da radimo stvari za sebe i podsjetimo se ko smo. Ako svoj identitet gradimo samo kroz veze, trebali bismo preispitati sklonost ka zavisnosti od drugih.

Razlika između biti sam i biti usamljen

Biti sam nije isto što i osjećati se usamljeno.

Možemo sjedjeti sami i čitati knjigu ili razmišljati o svojim snovima, i osjetiti se povezanim s cijelim svijetom. S druge strane, možemo biti u gomili ljudi, okruženi takozvanim prijateljima, i osjećati se usamljenije nego ikad.

Međutim, neki ljudi se plaše samoće. Osjećamo pritisak da stalno glumimo sreću, a to je lakše kada smo okruženi drugima koji nam pomažu da održimo tu masku. Ne želimo biti sami jer bismo tada morali da se suočimo s vlastitim tamnijim emocijama i mislima.

Kada samoća postaje problem

Biti sam je zdravo ako je to naš izbor, a imamo pozitivne odnose kojima se možemo vratiti.

Međutim, ako koristimo samoću da se sakrijemo od svojih problema ili ako nas odnosi s drugima uznemiruju, tada samoća može preći iz pozitivne u negativnu.

Ako se povlačimo iz svijeta jer se osjećamo posramljeno, nevrijedno ili mislimo da nas niko zaista ne voli, naša samoća može postati destruktivna.

Pitanja koja treba postaviti o samoći

• Šta radiš kada si sam/a? Stvaraš li, reflektuješ li, ili se samo „isključuješ“ i bježiš od stvarnosti?
• Da li si sam/a jer to želiš ili jer osjećaš da moraš biti?
• Donosi li ti samoća više energije za druženje ili se osjećaš još anksioznije i nesigurnije?
• Koristiš li samoću za destruktivne navike poput samopovređivanja, prejedanja, zloupotrebe alkohola ili droga?

Samoća i mentalno zdravlje

Želja da budemo sami može biti povezana s:

• depresijom (misao: „Bolje da ostavim druge na miru“),
• anksioznošću (misao: „Društvo me previše uznemirava“),
• problemima s intimnošću (strah: „Ne želim da me neko zaista upozna“),
• niskim samopouzdanjem (uvjerenje: „Nikome nije stalo do mene“),
• kontra-zavisnošću (stav: „Ne treba mi niko, neka me svi ostave“),
• socijalnom anksioznošću (osjećaj: „Opasno je biti u blizini drugih“).

Socijalna anksioznost i povlačenje

Socijalna anksioznost znači da nas i sama pomisao na druženje i interakciju preplavljuje strahom. Negativne misli nas uvjeravaju da će se dogoditi nešto loše, pa ostajemo sami kod kuće, gdje se osjećamo sigurnije.

Međutim, samoća uz socijalnu anksioznost može biti vrlo usamljena. Nije da ne želimo nekoga za razgovor ili osjećaj ljubavi, već nam je preteško da potražimo povezivanje.

Moraš li biti s drugima?

Neki od nas su prirodno introvertni i trebaju vrijeme za sebe da bi napredovali. To je potpuno u redu.

Ali čak i ekstroverti, koji vole društvo, trebaju vrijeme za sebe kako bi ostali povezani sa sobom.

Nauka potvrđuje da, bez obzira na to koliko smo introvertni, svima je potrebna povezanost. Zdravi odnosi su povezani s boljim fizičkim zdravljem, dugovječnošću i manjim mentalnim problemima.

Ako samoću koristiš da se sakriješ jer se loše osjećaš u vezi sa sobom i svojim životom, važno je da se ne izoluješ. Ako ti je preteško da se obratiš nekome koga poznaješ, razmisli o razgovoru s profesionalcem. To može biti besplatna linija pomoći, savjetnik ili psihoterapeut.

Spreman/spremna da prestaneš skrivati sebe i počneš se povezivati? Posjeti nisisam.me za više savjeta i inspiracije o mentalnom zdravlju.