Visokofunkcionalna anksioznost

Da li se nekad osjećaš kao da možda imaš anksioznost? Ali onda pomisliš da to nije moguće, jer se porediš s drugima koji su anksiozni i čiji su životi uvijek u haosu?

Vrijeme je da naučiš više o visoko funkcionalnoj anksioznosti.

Šta je anksioznost?

Anksioznost je mentalni problem zasnovan na mislima (a ako je dovoljno ozbiljna, može biti i poremećaj). Kada se suočimo sa stresorom, javljaju se misli da smo u opasnosti, što pokreće reakciju straha u tijelu.

Ovo se dešava bez obzira na to da li je stresor prava opasnost, nešto samo blago izazovno, ili poteškoća koja još ne postoji i daleko je u budućnosti o kojoj ne možemo biti sigurni.

Simptomi anksioznosti su i mentalni, poput sve nelogičnijih misli i stalnog traženja opasnosti, i fizički, poput ubrzanog rada srca, navale energije koja prelazi u osjećaj neprekidne napetosti, znojenja, glavobolja, napetosti mišića, stegnute vilice i problema sa spavanjem.

Generalizovani anksiozni poremećaj (GAD) nastaje kada je anksioznost stalno prisutna u svakodnevnom životu do te mjere da utiče na tvoju sposobnost da se nosiš sa izazovima i napreduješ.

Šta je onda visoko funkcionalna anksioznost?

Neki od nas su inteligentni i prilagodljivi. Imamo visoku inteligenciju i odrasli smo trudeći se da ugodimo odraslima oko sebe. Kada postanemo odrasli, znamo šta treba da radimo kako bismo bili prihvaćeni i voljeni, i prilagođavamo se.

Ako nas pogodi anksioznost, a vjerujemo da je anksioznost znak slabosti, ili da izgledamo ne„kul i nesređeni“ pred kolegama, šefom ili partnerom, razvijamo vještine da prikrijemo simptome.

Možda čak u određenim trenucima i sami sebe uvjerimo da smo dobro. Sve je u redu. To je samo malo brige. Proći će.

Simptomi visoko funkcionalne anksioznosti

Ali noću ne spavamo, nego ležimo s mislima koje divljaju. Kada spavamo, san je površan, prepun loših ili nepovezanih snova.

Možda jedemo malo zbog osjećaja grčenja u stomaku ili previše, pa čak i krijući prejedamo, da bismo umanjili tajni sukob s panikom i strahom.

Naša anksioznost se ipak povremeno manifestuje na male, neugodne načine. Iskaljivanje bijesa na kolegu ili djecu, udaljavanje od partnera, nemogućnost koncentracije i stalni nemir koji nas može natjerati da iznenada planiramo velike životne promjene.

Osjećaj opasnosti stalno vreba iza svakog ugla. Osjećamo se na ivici, napeti, nesigurni.

Naizgled možemo djelovati energično, uspješno i produktivno. Ali iznutra, osjećamo se kao da stojimo na ivici provalije, sa osjećajem da se u svakom trenutku može dogoditi nešto strašno.

Onda dolazi depresija

Često oni s visoko funkcionalnom anksioznošću mogu održavati fasadu dok se ne pojavi „omiljeni rođak“ anksioznosti – depresija. Ovo je čest prateći problem i znatno ga je teže sakriti.

Odjednom ne želimo viđati prijatelje, ne zanima nas ništa, a budućnost djeluje sumorno. Ovo je trenutak kada većina ljudi konačno potraži pomoć.

Pregled istraživanja objavljen u „American Journal of Psychiatry“ procjenjuje da između 20 i 70 posto ljudi s anksioznošću razvije depresiju, s rizikom koji varira u zavisnosti od vrste anksioznosti. Generalizovani anksiozni poremećaj nosi rizik od 43 posto za razvoj depresije, dok socijalna anksioznost taj rizik povećava na čak 70 posto.

Šta da radim ako imam visoko funkcionalnu anksioznost?

Razlog zašto završavamo s ovim tipom anksioznosti obično leži u tome što mrzimo da nas drugi vide kao slabe, ili smo ponosni na svoju sposobnost da se „nosimo“ sa svime.

Zato smo najmanje skloni da se obratimo prijateljima i voljenima i priznamo da smo u haosu.

Tu terapija može biti pravo rješenje. Drugi ne moraju znati da tražimo podršku, a što se dešava s našim terapeutom ostaje povjerljivo. Terapeut je nepristrasan, nije emotivno uključen u naš život, i ne osuđuje. Oni stvaraju siguran prostor za istraživanje korijena naše reakcije straha i uče nas praktičnim alatima za suočavanje i smanjenje osjećaja anksioznosti i panike.

Koji tip terapije pomaže kod anksioznosti?

Kognitivno-bihejvioralna terapija (CBT) je čest izbor. Ona pomaže u prepoznavanju i preoblikovanju misli koje pokreću cikluse anksioznosti i depresije. Trenirajući mozak da ove misli postanu uravnoteženije, ovi ciklusi se sve rjeđe javljaju.

Klinička hipnoterapija i terapija rekursivnog rada mozga (BWRT) su takođe dobri izbori. Fokusiraju se na pronalaženje okidača u mozgu i njihovo „deaktiviranje“, tako da misli koje su nekada izazivale paniku sada izazivaju vrlo malo ili nikakvu reakciju.

Ako tvoja anksioznost možda potječe iz jasnih traumatskih iskustava, bilo nedavnih ili iz djetinjstva, terapija desenzitizacije i ponovnog procesiranja pokreta očiju (EMDR) može biti korisna za zaustavljanje teških sjećanja da izazivaju anksioznost.

Spreman/a si da prestaneš živjeti život iz mjesta straha i počneš napredovati? Posjeti nisisam.me kako bi saznao/la više o tome kako pronaći idealnog terapeuta za svoj budžet.